Takvim iskrivljenim prenošenjem i neznalačkim tumačenjem, napose Hasanbegovićeva nastupa u emisiji Otvoreno svibnja 2015., namjesto argumentirana sučeljavanja – što je bit ne samo historiografije nego i svake javne politike – prostor za javnu raspravu sužen je na rijetko viđen način, upozoravaju povjesničari.
“Želi li se društvo približiti razrješenju ključnih prijepora hrvatske povijesti u prošlom stoljeću, a onda i sretnijem razvitku u ovom, valja razvijati kulturu dijaloga i međusobnoga uvažavanja, za što su zaoštreni oblici prosvjedničkih aktivnosti najmanje primjereni”, smatraju.
Što se tiče iznesenih dvojbi o kvalifikacijama jednoga znanstvenika-povjesničara za upravljanje ministarstvom kulture, podsjećaju da su baštinske ustanove (arhivi, knjižnice, muzeji), na koje su povjesničari upućeni po prirodi svoga posla, također u njegovoj nadležnosti.
Stoga Hasanbegovićev izbor vide i kao mogućnost za poboljšanje stanja u tom području, a nezadovoljni dio javnosti pozivaju da novoga ministra “prosudi po učinku pojedinih poteza, kao što će svatko od nas učiniti”.
Izjavu su poduprli i drugi pripadnici akademske zajednice, profesori, znanstvenici te osobe iz drugih djelatnosti, njih ukupno 68, među kojima Žarko Domljan, Dubravko Jelčić, Stipe Kutleša, Zorislav Lukić, Tihomil Maštrović, Miroslav Međimorec, Nino Raspudić, Branko Salaj i Karolina Vidović Krišto.
Komentiraj