U posljednjih nekoliko mjeseci intenzivirala se medijska priča oko nastojanja Republike Hrvatske da legalnim putem, isključivo snagom pravnih argumenata, vrati od strane Crne Gore protupravno otuđeni školski brod „Jadran“.
PIŠE: Marko Marković /Foto: Tomislav Brandt/morh
Istodobvno, crnogorski ministar obranejavno govori: „… mi imamo svoje argumente“ i ne vraća brod! Pritom, uopće ne iznosi te „svoje argumente“ jer ih – naprosto nema! Njegovi se „eksperti“ ne usuđuju sjesti za stol s hrvatskim ekspertima i prezentirati „svoje argumente“ jer znaju da će trajno izgubiti brod!
Ali zato Boškovićevi „spin majstori“ u vlastite, a još više u hrvatske medije plasiraju „ideje“ o mogućim rješenjima oko pitanja vlasništva nad brodom, ideje koje, s aspekta međunarodnog pomorskog prava, narodski rečeno – pas s maslom pojeo ne bi!
Upravo ta činjenica dokazuje da crnogorska strana nema nikakvih „svojih argumenata“, jer da ima pravno valjane argumente iste bi već jednom i prezentirala kako domaćoj, tako i hrvatskoj javnosti i stručnjacima međunarodnog pomorskog prava. Ovako se crnogorski „eksperti“ javno „domajavaju“ i kroz medije nude razna rješenja koja kao da su nastala u glavi Ostapa Bendera, najpoznatijeg svjetskog prevaranta, poznatog po izreci: „Ideje naše – benzin vaš!“.
Dakle, u čemu se sastoji crnogorska strategija? Jednostavno, u spoznaji višestruko dokazanoj i provjerenoj da će umjesto hrvatskih eksperata brod glatko „popušiti“ hrvatski političari koji sve znaju osim štititi vlastite nacionalne interese. A, primjera za to ima doista bezbroj, navest ćemo samo neke recentne: presuda Arbitražnog suda u sporu oko granice sa Slovenijom, presuda Arbitražnog suda u sporu s Mađarima oko INE, presuda Međunarodnog kaznenog suda u slučaju bosansko-hercegovačkih Hrvata, itd., itd. …
I od Crnogoraca su Hrvati, ne tako davno, „popušili“ sporazum o granici na Prevlaci, koji je sramotan po nacionalne interese Republike Hrvatske, a koji će s vremenom postati, na sveopće crnogorsko veselje – trajan! Nakon što su uspješno (i trajno!) riješili pitanje granice s Hrvatskom, usput vješto izbjegavši spominjanje Crne Gore pred međunarodnim pravosudnim institucijama zbog agresije na Republiku Hrvatsku (a, što je prvenstveno zasluga nekih hrvatskih političara!), na dobrom su putu da raščiste i sva ostala neriješena bilateralna pitanja poput ratne štete ili sukcesije vojne imovine.
I tu su Hrvati zamalo, u nekoliko navrata, skoro „popušili“ nekoliko „sjajnih fora“ iz radionice crnogorskog Ostapa Bendera. Prvo su Crnogorci nudili Hrvatima na poklon džepnu podmornicu prethodno protupravno otuđenu iz splitske Lore, a potom, nudili su Hrvatima školovanje hrvatskih kadeta za pomoračka zanimanja na školskom brodu kojeg su prethodno protupravno prisvojili, a koji se vodi na Flotnoj listi u Lori.
Ni to im nije bilo dovoljno već su htjeli s protupravno otuđenim brodom, pučinskim remorkerom „Orada“, vođenim na Flotnoj listi (pogađate – u Lori), sudjelovati na međunarodnim pomorskim vježbama u akvatoriju Republike Hrvatske. No, zasigurno najveći ostapbenderovski potez do sada bila je ponuda koje se ni čuveni Delboy iz planetarno popularne serije „Mućke“ ne bi dosjetio – Crnogorci su Hrvatima velikodušno ponudili da će im vratiti tri njihova stara broda (oteta 1991. iz Lore) za dva njihova nova broda čija je gradnja tek bila započela!
Doista genijalno sa crnogorske strane, ali i žalosno s hrvatske strane, jer sve su te ponude nailazile na plodno tlo među dijelom tadašnjih hrvatskih političara. I, na kraju balade, stiže ovih dana, plasirana kroz neke hrvatske medije, ponuda nad ponudama, štoviše „majka svih ponuda“…. kako trajno riješiti pitanje školskog broda „Jadran“ kako isti ne bi bio više „… prepreka dobrim odnosima s Hrvatskom“!
Genijalno rješenje sastoji se u tome da bi brod bio usidren u Splitu, ali bi ostao vlasništvo Crne Gore, pod zastavom NATO-a. To što to nema veze s međunarodnim pomorskim pravom – to doista ni najmanje ne brine crnogorske „spin majstore“ čije male intelektualne čarolije nekritički (da li i svjesno / namjerno) prenose i plasiraju neki hrvatski mediji. To doista „ostapbenderovsko“ rješenje po kojem su „ideje naše (čitaj crnogorske), a benzin vaš (čitaj hrvatski)“ nije zabilježeno nigdje u svijetu, pa eto, zašto ne bi mi bili prvi!
Dakle, Crnogorci računaju kako se sve generacije hrvatskih političara trajno ponašaju kao „guske u magli“ te da zbog „zamagljene perspektive“ neće pravovremeno shvatiti kako mogućim prihvaćanjem ovakvog „domišljatog“ pristupa rješavanju bilateralnih pitanja trajno nanose neprocjenjivu štetu nacionalnim interesima Republike Hrvatske!
Naime, u pitanju nije samo školski brod „Jadran“, kako stvari pokušava javno prezentirati crnogorski ministar obrane Bošković, već se u pitanje dovode cjelokupna hrvatska potraživanja od Crne Gore u visini od gotovo dvije milijarde dolara! Ako se predloženo crnogorsko rješenje oko školskog broda Jadran „blagoslovi“ od strane hrvatske politike, Crnogorci će dobiti „razrješenje svih svojih grijeha“ iz prošlosti, a koji su samo po osnovu sukcesije vojne imovine (bez ratne štete) teški oko dvije milijarde USD.
Uvjereni smo da su se crnogorski „majstori“ prevarili i da sadašnja generacija hrvatskih političara ubrzano i uspješno uči na svojim greškama, kao i na greškama svojih predaka i prethodnika te da ove crnogorske „morske ideje“ neće proći.
Ponuda crnogorskoj strani od ministra Krstičevića bila je i više nego velikodušna i dobrosusjedska i samo ona može biti okvir i podloga za pregovore. Nikakve „morske ideje“ kreirane izvan okvira međunarodnog pomorskog prava ne dolaze u obzir! Hrvatska će radije ostati bez broda, nego li bez obraza! Što prije to crnogorski političari shvate to će se prije zatvoriti neka bolna bilateralna pitanja iz prošlosti.
Na kraju, no ne manje bitno, krajnje je vrijeme da crnogorska vanjska politika shvati da je prošlo vrijeme igranja s hrvatskom „modrom galicom“ po kojem bi se na uronjeni crnogorski konac kristalizirala hrvatska urođena politička glupost i lakovjernost. Priznajemo, „popušili smo vam foru“ oko granice, ali nećemo oko školskog broda „Jadran“, ratne štete i sukcesije.
Nakon svega, na ponuđene crnogorske „morske ideje“, pozitivno može reagirati samo onaj hrvatski političar koji je ili „prodan“ ili ga crnogorska strana zbog nečega „drži za jaja“. Srećom, takovih je sve manje, za njih se sve više zna, a i hrvatska javnost je sve manje tolerantna na takova ponašanja. Pogotovo u Dalmaciji i pogotovo kada je u pitanju sudbina školskog broda „Jadran“.
