Vučićeva trodnevna sramota u Moskvi

Putujući cirkus Aleksandra Vučića prošao je Moskvom i  vratio se u Beograd. Trodnevna predstava završila se samo s nekoliko propagandnih petardi, bez aplauza.

Piše: Predrag Popović

Vučić se u Rusiji proveo tek malo bolje nego njegov idol Napoleon prije dva stoljeća. Obojica su se tamo uputili s velikim ambicijama, ali nisu naišli na gostoprimstvo. Doduše, aktualni srpski car bar je vidio gospodare Rusije. A, s obzirom kako se proveo, bolje bi mu bilo da ni do tih susreta nije došlo.

Srpski političko-gospodarski karneval, s pratećim ansamblom tajnica, pi-ar ljepotica i sličnih rekreativnih objekata, već na Šeremetjevu je dočekan kako sleduje – ne kao državna delegacija, nego kao skupina turista. Ministri i tajkuni su tri sata zadržani na aerodromu, bez VIP tretmana. Domaćini im nisu organizirali prijevoz, ali dopustili su im da sami biraju taksi kojim će se uputiti u Moskvu.

Prijem je priređen u Gradskoj skupštini Moskve, a ne u zgradi Vlade ili nekoj drugoj federalnoj ustanovi. Srpski biznismene pozdravili su zamjenik ministra pravde, zamjenik predsjednika gospodarske komore Rusije i pomoćnik gradonačelnika Moskve. Nakon službenog dijela, Rusi su otišli, čak i prevoditelji. Srpski tajkuni se nisu unervozili. Sami sebi su prikazali svoje promotivne filmove, da bi, ogladnjeli od uzajamnog čestitanja na fantastičnim poslovnim uspjesima, otišli u restoran. Nisu prikazivali filmove izvjesne Ružice iz “Parova”, ali Milomir Marić im je prepričao kako izgleda i što sve radi “Severina sa Vračara”. Iza sebe su ostavili kaos kakav Vučić viđa samo ujutro, poslije žurke kod kuma Bašanovića.

Iako je bilo predviđeno, ruski premijer Dmitrij Medvedev je prvog dana posjeta odbio da se vidi sa srpskim kolegom. Kad je saznao da je sastanak otkazan, Vučić je histerizirao kao pred svoje tajno vjenčanje. No, to je bio tek početak ponižavanja. Brutalni atak na njegovu sujetu dogodio se kad su Rusi iz srpskog izaslanstva izdvojili Ivicu Dačića, Dušana Bajatovića i Aleksandra Antića i, kao drage goste, odveli ih u Kremlj.

Medvedev i Vučić su se sreli na forumu “Otvorene inovacije”. Što ga čeka, Vučić je shvatio još dok su se rukovali, kad mu je Medvedev podrugljivo rekao:

– Mora da je kod vas u Srbiji sve odlično čim vam je cijela vlada ovdje …

U svakoj šali ima pola istine, u Srbiji možda ne bi bilo baš odlično, ali bilo bi mnogo bolje kad bi cijela srpska vlada ostala u Rusiji. Recimo, u Sibiru.

Uvodno ćaskanje ruski premijer je iskoristio da opomene gosta da nije pristojno što se ne odgovara na telefonske pozive ruskih diplomata. S najtužnijim izrazom lica, kao da vjeruje sebi, Vučić je priznao da je kriv za taj problem u komunikaciji, ali samo zato što ima stari model mobitela.

Da se to ne bi ponavljalo domaćin mu je dao smart-telefon s dobrim prijemom.

U službenom dijelu sastanka Medvedev je predložio da aktivno sudjeluju svi prisutni srpske ministri. Prestravljen, znajući kakve stavove bi iznijeli njegovi tzv. Nato-ministri, Vučić je insistirao da samo on govori. Dodvoravajući se domaćinu, govorio je na ruskom jeziku.

– Moram Vas pohvaliti, dobro govorite ruski, ali ipak Vam trebaju dodatne lekcije – rekao je Medvedev.

Vučić je dodatne lekcije imao u Washingtonu, gdje mu je naređeno da odbije ruski prijedlog o novom ugovoru kojim se regulira status “Rusko-srpskog humanitarnog centra” u Nišu. Iako je Srbija pružila dokaze Americi i Europskoj uniji da se niški aerodrom “Konstantin Veliki” koristi isključivo kao centar za izvanredne situacije, za pomoć u gašenju požara, prilikom poplava ili drugih nepogoda, Vučićevi zapadni sponzori su u strahu da Rusi u Nišu ne podignu vojnu bazu koja će biti pandan Bondsteelu na Kosovu, gdje trenutno ima oko 12.000 NATO vojnika.

Europska unija je Srbiji postavila uvjet da, ako želi pristup europskom sustavu za izvanredne situacije, mora raskinuti komplementarni ugovor s Rusijom. Srpski Vlada još nije donijela službenu odluku po tom pitanju, ali Vučić je izravno rekao Medvedevu da je došlo vrijeme da se okonča rad RSHC u Nišu.

Iako su već navikli na Vučićev šarlatanski način vođenja politike, Rusi su izgubili strpljenje. Medvedev mu je doslovno rekao da mu ga je više preko glave. Na brzinu je skratio razgovor i zamolio ga da ode.

Poslije toga bilo je jasno da ni o kakvoj ozbiljnoj suradnji Srbije i Rusije neće biti govora. Nije dogovoren nijedan novi posao, nije potpisan nijedan novi ugovor.

Da bi prikrio katastrofalne rezultate trodnevne sramote u Moskvi, Vučić je plasirao priču o sporazumu o “Metanolsko-octenom kompleksu” u Kikindi i pančevačkoj “Petrohemiji”, iako su ti poslovi dogovoreni mnogo ranije. Prije dvije godine, kad se prvi put obrukao u Rusiji, Vučić je najavio dobivanje milijardu eura kredita za Željeznicu i kupnju ruskih zrakoplova, radarskih sustava i protivavionskog oružja. Sada se sjetio još jedne milijarde eura i specijalnih topova, koje bi, logično, Srbija kupila po tržišnim cijenama, bez povlastica. Sljedeći put kad ga Rusi otkače, najavit će kupnju podmornica ili već tako nečeg.

Tužna moskovska predstava završena je Vučićevim susretom s Vladimirom Putinom. Iako su srpski mediji uveliko najavljivali taj spektakl, u ruskom predsjedništvu nisu očekivali, niti su bili zainteresirani za taj sastanak. Na kraju, prema određenim informacijama, do sastanka je došlo uz posredovanje Emira Kusturice i Nikite Mihalkova.

I da Vučić nije srušio most odbijanjem suradnje s ruskim centrom za izvanredne situacije, Putin ne bi htio da ga vidi. Ne zbog Vučića, nego zbog Nikolića.

Prilikom posljednje susreta dvojice predsjednika, umjesto da sluša Nikolićevu jadikovku, Putin mu je dao prazan list papira i rekao:

– Napišite mi sve što vam treba: novac, investicije, tehnologija, oprema, bilo kakva vrsta pomoći …

– Kupite od nas 500 “fijata” godišnje – odgovorio je Toma kao iz onog specijalnog Vučićevog topa.

Tada je i Putin shvatio ono što cijela Srbija odavno zna i trpi – da su srpske državnici beznačajni paraziti kojima je sitna provizija važnija od državnog i nacionalnog interesa.

U kratkom razgovoru, ruski imperator je uživao promatrajući kako se Vučić znoji i muca, pokušavajući izvrdati odgovor na pitanje o poglavlju 35 i ultimatumu da Srbija prizna albansku državu Kosovo.

Aleksandar Vučić se loše proveo u Washingtonu, još lošije u Moskvi, prijatelji iz Njemačke raskrinkali su ga ucjenom za priključenje EU, a poslovno-mafijaški partneri iz Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata glasovanjem za prijem Kosova u Unesko. Jedini diplomatski uspjeh napravio je u dogovoru s Papua Novom Gvinejom.

Poslije svih pretpljenih poniženja, ako ikada umre, Vučića bi trebalo sahraniti uspravno, da bar jednom ne bude na koljenima.

Foto:Tanjug