Zagrebački Poljičani i ove godine proslavili svoga sveca zaštitinika – sv. Juru

Zagrebački Poljičani, okupljeni oko Udruge zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“, i njihovi prijatelji i poštovatelji drevnih Poljica i poljičke tradicijske baštine, koju je snažno opečatilo upravo stoljetno štovanje sveca zaštitinika Poljica – svetoga Jure – i ove su se godine okupili u lijepom broju najprije na misi, koja se zadnjih godina održava u Akademskoj crkvi sv. Katarine na Gornjemu gradu.

 

Proslava je održana na Uskrsni ponedjeljak, 22. travnja, dan uoči blagdana sv. Jure, a misu u crkvi sv. Katarine predslavio je vlč. Vladimir Magić, župnik u Župi sv. Marka Evanđelista na Gornjemu gradu u Zagrubu i rektor Akademske crkve Sv. Katarine, koji je u propovijedi, temeljenoj na evanđeoskim izvješćima o Kristovu uskrsnuću, podsjetio što je nama dašnjima činiti, koga slijediti i u što i koga se uzdati – ako želimo biti pravi istinski Kristovi vjernici.

„Činilo se, nakon Golgote, da je smrt jača od života.”

Učenici Isusovi bili su svjesni činjenice: naš je Učitelj razapet na križu i umro. Je li uistinu, mislili su, imalo smisla ići s Njime, slušati Ga, slijediti Ga, ili je sve to bilo suvišno. Počeli su se vraćati svaki od njih u svoj nekadašnji život, tužni, razočarani, izgubljeni. U tom je trenutku bilo teško i zamisliti da će se dogoditi ono što se dogodilo u nedjeljno jutro nakon golgotske katastrofe, kad su prvo žene došle na grob, a iza njih Petar i Ivan i kad su vidjeli prazan grob. Isus je uskrsnuo!

No Isus uskrsnućem nije riješio probleme ovozemaljskoga života – Isus je uskrsnućem svima pokazao što ih nakon smrti čeka. Život je pun iskušenja, a primjer kako slijediti Krista pruža nam sv. Juraj, kojemu ćemo se moliti da nas zagovara pred Bogom da, poput njega, imamo hrabrosti i odlučnosti na pravi način svjedočiti svoju vjeru u uskrsloga Krista” – istaknuo je, među ostalim, u propovijedi vlč. Magić.

Nakon mise Poljičani i njihovi gosti uputili su se u prostorije Udruge zagrebačkih Poljičana u Ilici. Otvarajući redovitu godišnju skupštinu, kojoj nazočio i  dr. Drago Prgomet, novoizabrani predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba (koja je bila i pokrovitelj ove svečanosti) i posebni izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, kančelir Zdravko Vladanović podsjetio je kako su Poljičani dali veliki doprinos hrvatskom državnom osamostaljenju i obrani suvereniteta Republike Hrvatske tijekom Domovinskoga rata.

Spomenuti su pritom saborski zastupnici iz prvih saziva hrvatskoga parlamenta dr. Nedjeljka Mihanovića, koji je bio i predsjednik Hrvatskoga državnoga sabora, zatim Antu Klarića, pokojnu Veru Pivčević Stanić, književnike pokojne Anđelka Novakovića i Jozu Vrkića, odvjetnika Milana Vukovića, hrvatske branitelje iz omiške bojne 114. brigade i omiške bojne 156. domobranske pukovnije Hrvatske vojske, a posebice istaknutoga hrvatskoga branitelja stožernoga brigadira Antu Šaškora, koji je poginuo svega nekoliko dana prije završetka Domovinskoga rata…

„Imamo li pravo na zaborav tih ljudi koji su cijele sebe založili za hrvatsku slobodu, to univerzalno dobro čovjeka i čovječanstva? Govorim o slobodi o kojoj su Poljičani i cijeli hrvatski narod stoljećima sanjali. Slobodi koju su naši stari upisivali u odredbe drevnoga Poljičkoga statuta, a koje su i danas nadahnuće suvremenom hrvatskom i europskom zakonodavstvu” – kazao je, među ostalim, kančelir Vladanović.

Na povijest okupljanja zagrebačkih Poljičana – od osnivanja Kulturno-povijesnoga društva Poljičana 1954. koje je početkom 70-ih godina prošloga stoljeća prestalo s radom, pa do osnivanja današnje Udruge 2002. godine – podsjetio je ukratko Marko Ramljak, a nakon toga nazočne je pozdravio i predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba prof. dr. sc. Drago Prgomet.

U svom prigodnom govoru prof. Drago Prgomet izrazio je zadovoljstvo i čast što svoj prvi javni protokolarni nastup u svojstvu predsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba ima upravo među Poljičanima. Istakao je važnost bogatog Poljičkog povijesnog i kulturnog nasljeđa na ukupni razvoj hrvatskog društva i pri tome se prisjetio engleskog humaniste Thomasa Morea koji je za svoju Utopiju 1516. godine inspiraciju pronašao upravo u Poljičkom statutu.

Uslijedilo je godišnje izvješće dosadašnjega Velikoga kneza odnosno predsjednika Udruge Jakova Radovčića, koji je na tu dužnost jednoglasno izabran i u sljedećem jednogodišnjem mandatu. Uz Velikoga kneza biralo se i kančelira odnosno zamjenika predsjednika na mandat od četiri godine (ponovno je jednoglasno izabran Zdravko Vladanović) te za isto razdoblje članove Maloga stola i ostalih tijela Udruge.

Zahvalivši na ponovnom izboru za Velikoga kneza zagrebačkih Poljičana, Jakov Radovčić u nadahnutom je govoru, među ostalim, kazao:

„Kao i prošle godine za Jurjevo, primajući ovaj lanac kao znak posebne časti, izgovorit ću ono što je na ovom lancu već davno slovima urezano: Sveti Jure, čuvaj brani rvacka Poljica. Molimo danas svi da tako bude navijeke!

Uz ovu molitvu našem zaštitniku i Svevišnjem, reći ću kako na ovom lancu stoji i oporuka naših pradjedova dičnog nam zavičaja i naše poljičke djedovine: Piši, zbori, rvacki se moli! Obje poruke s ovoga lanca proistječu iz dubokog korijenja baštine koju su nam u svijest o ljubavi prema zavičaju, samosvojnosti identiteta i integriteta Poljica usadili naši slavni popovi glagoljaši, pismoznanci i tumači značenja vjere u opstanak zavičaja, doma i ognjišta nas Poljičana.

Budi svoj pjevao je prije 145 godina gradski senator, veliki Zagrepčanin kao i dotepenec August Šenoa. Pjevao je on i o Mili Gojsalić, hrvatskoj heroini iz naših Poljica i mojih Kostanja, hoteći nam svima zasadama hrvatskog preporoda ukazati kako je važno biti svoj i njegovati svoj identitet.

Prije 55 godina zov te vjere u samosvojnost i identitet te drevna poruke s ovoga lanca, vodile su zagrebačke Poljičane, intelektualce različitih zanimanja, ka utemeljenju naše poljičke, zavičajne, udruge u glavnom gradu hrvatske domovine, želeći i ovdje glagoljati, održavati svoju riječ, naš glagol, verbum svoje djedovine i zavičaja, širiti, njegovati baštinu i duh svoje starohrvatske kneževine, drevne hrvatske stečevine kao i načela samosvojnosti i etičnosti naših starih statuta.

Ako se od davnina razgovaralo uz vatru i ognjište, ognjište što grije i svijetli, onda je i osnivanje ove Udruge i njena djelatnost bila, a ostaje nam i sada kao žar i svjetionik naše dične prošlosti prema budućnosti. Unatoč suvremenoj globalizacijskoj općenitosti i umreženosti čitavoga svijeta, danas nam je posebna skrb njegovati tu tradiciju i identitet u neovisnoj nam Hrvatskoj domovini i zajedničkoj europskoj kući kojoj smo stoljećima i pripadali.

Ako smo danas u toj zajedničkoj i velikoj europskoj zajednici, onda nam je za kulturu i tradiciju te Europe jako važno razaznavati i priznavati sve identitete njenih gradbenih sklopova. Sklop tisućljetnih Poljica, kao i mnogi elementi raznobojnog i šarolikog hrvatskog mozaika, važni su gradbeni elementi za sliku velike Europe i njene uljudbene tradicije. Temeljni elementarni sklopovi te Europe su prvo naše obitelji, naš zavičaj, hrvatski jezik i povijest, naša poljička kuća i hrvatska domovina. Europa je dakle velika kuća zajedništva u različitosti, a ne neka nova, zajednička obitelj naših raznolikih kuća, običaja i različitih ognjišta.

Prije gotovo sedam desetljeća naši Poljičani u Zagrebu, u doba proklamacije uniformnosti i sveopćega, naslućivali su sve vihore dvadesetog stoljeća. No, na bespućima naše suvremenosti, utemeljitelji ove udruge okupljali su se u Zagrebu. Mi, njihovi sljedbenici na Jurjevo i naš sastanak u Zagrebu želimo danas u svojoj hrvatskoj državi, u okolnostima drugog zavičaja i drugih vremena, održavati vatru naših starih ognjišta i skrbiti o duhu poljičke nam bašćine.

Živeći danas u našem Zagrebu, Zagrebu koji oslikava mnoge hrvatske zavičaje i domovinu Hrvatsku, od nekada do danas i sutra, u gradu u kojem djelujemo i činimo hrvatskim i europskim, naraštaji Poljičana, održavamo tradiciju Jurjeva i kozmičkog Uskrsa kojemu nas vjera naših pradjedova uči. U tom znaku i nadi vječnoga života, Poljičani poštovani, opet se sastajemo i spominjemo naših starih znamenja i svetoga Jure, našega zaštitnika.”

Cijelu svečanost, od mise u crkvi sv. Katarine do godišnje skupštine i prijateljskoga druženja uz prigodni domjenak, svojim je pjevanjem kao i svake godine oplemenio mješoviti zbor zagrebačkih Poljičana, Korčulana, Omišana i prijatelja Poljica iz drugih krajeva Hrvatske, pod glazbenim vodstvom Vedrane Stecca.

Tekst i fotografije: Ivan Rodić