Dušan Marić, zastupnik Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) u Skupštini Srbije, na Facebooku je objavio fotografiju na kojoj pozira sa srpskom zastavom na Dinari.
Marić je inače nekadašnji novinar i član Srpske radikalne stranke, a sad je zastupnik Vučićevog SNS-a u Narodnoj skupštini Srbije. Piše da je srpsku zastavu na Dinari podigao 4. kolovoza na dan kad je počela Oluja. Zastava je postavljena na Troglavu (1913 metara ) najvišem vrhu Dinare koji se nalazi u BiH, na području grada Livna.
Na Facebooku je uz objavu niza fotografija srpske zastave na Dinari objavio i podulji post koji prenosimo u cijelosti.
“Pozdrav s Dinare (1913): SRPSKA ZASTAVA SE DANAS ZAVIJORILA NA NAJVEĆOJ SRPSKOJ PLANINI
Hrvatska danas obilježava početak zločinačke vojne akcije “Oluja”.
Upravo sam se popeo na Dinaru iznad Knina, najveću i najopjevaniju srpsku planinu i na njenom najvišem vrhu Troglavu (1913) razvio srpsku zastavu. Zastavu s Kajmakčalana, Karpata, Zebrnjaka, Mačkovog kamena, Cincara, Raduše, Čvrsnice, Gazimestana, Novog Brda…
Da na današnji dan, dan koji Hrvati slave kao dan pobjede, a Srbi kao dan velike nesreće, Hrvate ali i zaboravne Srbe podsjetim da je Dinara i srpska planina. Da podsjetim Hrvate ali i zaboravne Srbe da su Dalmacija i Kninska krajina ništa manje srpske nego što su hrvatske.
Da podsjetim Europu i Ameriku, ogrezle u satanizaciju i teroriziranju srpskog naroda, na 500.000 Srba u Hrvatskoj kojih više nema, jer su ih hrvatska vlast, vojska i policija prije tri desetljeća protjerale iz njihovih domova i njihovog zavičaja, u najvećem etničkom čišćenju u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Da svijet podsjetim na više od milijun Srba koje su Hrvati ne tako davno, u najstrašnijem genocidu u historiji ljudskog roda, ubili u Jasenovcu, Jadovnu, Gradišci, na Kozari, u Glini, Bugojnu, Sanskom Mostu, na Garavicama kod Bihaća i na stotinama drugih stratišta.
Oko mene puca pogled na beskrajni lanac dinarskih i krajiških planina, na beskrajne pejzaže okićene kamenom, cvijećem, vodama Jadranskog mora i Perućkog jezera. Sve ovo božje prostranstvo, koje je srpskom rodu i čovječanstvu podarilo Nikolu Teslu, serdara Janković Stojana i mnoge druge velikane nauke, pera i svijetlog oružja, prošarano je jamama. Samo retke među njima nisu potpođene srpskim kostima, kostima žrtava hrvatskih zločina.
Dok je svijeta i vijeka, dok je Dinare, njihov krik će odjekivati nebom iznad Krajine. I nema Hrvata, normalnog čovjeka, a bogu hvala i većina Hrvata su dobri i savjesni ljudi, koji zbog tog krika neće osjetiti stid. Koji ne može izbrisati ni jedna oluja. Ni ljudska, ni božja.
I na kraju, dok sjedim na Dinari, planini i srpskoj i hrvatskoj, planini simbolu našeg viševjekovnog sporenja, da podsjetim Hrvate, posebno Hrvate u Dalmaciji i Kninu, da su većini njih ne tako daleki preci, nekima čak i pradjedovi, bili Srbi i pravoslavci. Da ih podsjetim da smo braća, jedan rod.
I da danas 4. kolovoza 2021. godine, dok slave pobjedu u “Oluji” ujedno slave i svoj poraz. Poraz srpskog naroda u Krajini je poraz njihovog roda. Poraz njihovih predaka, njihove vere, njihove povijesti, njihovoga zavičaja.
Jer ne možeš rođenog brata pobijediti a da i sam ne budeš poražen.
Ako ne vjeruju, neka za dan dva, kad utihnu slavljeničke fanfare i “pobjedničke” poruke iz Knina i drugih krajiških mjesta, pogledaju oko sebe. Vidjet će pustoš i čuti tišinu.
Vidjet će pustu Dalmaciju, pustu Krajinu, puste Ravne kotare…Pusta hrvatska i srpska sela. Hrvatska s lijepim kućama, srpska s lijepim zidinama, koje je natkrililo iz njih izraslo drveće. Hrvati su prvo Srbe protjerali u bijeli svijet, a onda su i oni krenuli za njima. Da zajedno grade i izgrađuju Australiju, Njemačku, Kanadu….
A na prostranoj Dinari, najvećoj srpskoj i najvišoj planini u Hrvatskoj, dugoj preko 100 kilometara, ni jednog stada, ni jednog čobanina. Ni jednog jedinog. Ovdje na 1913 metara pod oblacima nebesku tišinu narušava samo kliktaj nekoliko orlova koji kruže iznad mene.
A bijeli oblaci koji se dižu nad Jadranom plove u daleke daljine. Da prenesu pozdrav krajiškom narodu vjetrovima rata istrgnutom iz zavičaja i raseljenom po dalekim prostranstvima tuđine.
Pozdrav s Dinare”, objavio je Marić u postu iz kojeg nije jasno shvaća li on da je bio u Bosni i Hercegovini, a ne u Hrvatskoj.
M. Marković/Foto: facebook
