Željka Markić: Hvala Penavi što ćemo u Vukovaru hodati iza HOS-ovaca

Željka Markić, šefica udruge U ime obitelji, na Twitteru je pohvalila plan vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave da na čelu ovogodišnje Kolone sjećanja u Vukovaru budu pripadnici HOS-a.

Ivan Penava najavio je da će ove godine Kolonu sjećanja prevoditi pripadnici HOS-a i poručio “svima onima koji imaju nešto protiv HOS-a” da ne trebaju dolaziti 18. studenoga na obilježavanje stradanja Vukovara u Domovinskom ratu.

Ovogodišnja Kolona sjećanja na žrtvu Vukovara 1991., koja će 18. studenoga proći Vukovarom, održat će se pod sloganom “Vukovar, moj izbor i u dobru i u zlu“, a radi se o riječima poginulog vukovarskog branitelja, HOS-ovca Jeana Michela Nicoliera, rekao je Penava na konferenciji za novinare.

“Zašto ove godine ističemo HOS? Zato što smo, kao i svake godine, čvrsto iza svakog pojedinca i postrojbe koji su branili Vukovar i Hrvatsku, a vidimo kakvi pritisci i trendovi su na snazi u Hrvatskoj, pa smo se tome odlučili oduprijeti”, kaže Penava.

“Znam da ima ljudi koji se ne slažu s HOS-om, pa i Domovinskim ratom i njegovim vrijednostima, kao i da ima ljudi koji pokušavaju manipulirati HOS-om, pa će možda nekoga smetati ovo ili ono ‘U’, ali ja takvima, kao i onima koji će možda doći u odorama HOS-a ‘mjerit kukuruz’ poručujem da ne dolaze”, rekao je.

Željka Markić, šefica udruge U ime obitelji, na Twitteru je pohvalila Penavin istup.

“Hvala Ivanu Penavi što je tako jasno stao u obranu časti, zasluga i junaštva HOS-a u Domovinskom ratu. Koliko je jadno odricati se onih koji su te branili po cijenu svog života. Zahvalna sam da ćemo u Vukovaru 18.11. imati priliku hodati iza HOS-ovaca i stati iza njih. To je najmanje što možemo”, napisala je Markić.

U vrijeme Bitke za Vukovar Željka Markić je radila za Human Rights Watch,  a što je radila osobno sam svjedočio. Taj dio karijere u biografiji uglavnom prešućuje i jako se ljuti kad ju netko na to podsjeti.

U izvješćima koje je priređivala napadala je Hrvatsku zbog “uznemiravanje i zastrašivanje Srba, uništavanje srpske imovine i spaljivanje srpskih sela, kršenja građanskih i ljudskih prava i kontrole medija”, a glavne mete napada bili su Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Hrvatska vojska. Najviše Četvrta gardijska.

Evo citata iz izvješća HRW-a koje ne nastalo temeljem istraživanja Željke Markić, a objavljeno 1. listopada 1995. godine:

(…) Organi Ministarstva obrane odgovorni su za mnoga kršenja ljudskih prava danas u Hrvatskoj. Ministarstvo obrane u više je navrata odbijalo poštivati ​​presude sudova, a pripadnici Hrvatske vojske i vojne policije pokazuju sve veći prezir prema pravnoj državi i civilnoj vlasti.

Gojko Šušak, hrvatski ministar obrane, i Mate Laušić,  načelnik hrvatske Vojne policije, nisu poduzeli ozbiljne korake da isprave ponašanje hrvatske vojne policije. Iako su domaće udruge za ljudska prava, oporbeni političari i neki članovi hrvatske vlade i vladajuće Hrvatske demokratske zajednice ( HDZ ) javno prosvjedovali protiv ponašanja hrvatskog Ministarstva obrane, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nije poduzeo čvrste korake da ispravi zloporabe ponašanje unutar ogranaka njegove vlade.

U nekim se slučajevima kršenja građanskih i političkih prava u Hrvatskoj neizravno ili izravno povezuju s ratovima u Hrvatskoj i BiH.

Stalne napetosti između hrvatskih i srpskih snaga u dijelovima Hrvatske, pobunjenička srpska kontrola nad jednom trećinom teritorija Hrvatske i borbe između Muslimana i Hrvata u Bosni 1993.  praćene su neprijateljstvom, maltretiranjem i diskriminacijom protiv Srba , Muslimana i drugih ne-Hrvata koji su zakoniti građani Hrvatske.

Odbijanje državljanstva, otkazi s posla i drugi oblici diskriminacije društveno su, ekonomski i politički marginalizirali tisuće nehrvata koji godinama ili desetljećima žive u Hrvatskoj. Nedostatak besplatnih medijskih izvora i uznemiravanje neovisnog tiska poslužili su održavanju međuetničkih napetosti (…)”

P.S.

Ovo izvješće temelji se na dugotrajnom istraživanju koje su provele Željka Markić, konzultantica Human Rights Watch/Helsinki, i Ivana Nizich, znanstvena suradnica Human Rights Watcha/Helsinki, između veljače 1992. i prosinca 1994.

Izvješće napisala je Ivana Nizich, a uredila Jeri Laber, viša savjetnica Human Rights Watcha. Anne Kuper pružila je pomoć pri produkciji.

M. Marković/Foto: Hina