EVO kako saborski zastupnik i jedini zagrebački general, gospodin Željko Glasnović vidi prioritete koje treba poduzeti da bi se Hrvatska pomaknula s mrtve točke.
Pravosuđe, korupcija i Hrvati iz dijaspore
Najveće je domoljublje kazati svojoj zemlji da se ponaša nečasno, glupo, ružno. Bog gleda na čiste ruke a ne na pune! Prvi zadatak je povećanje efikasnosti pravosuđa i stvaranje antikorupcijskog centra na državnoj razini; kako je to u Njemačkoj i SAD-u. (E pa stvarno ljudi…Ne znam kako vi, ali ja mu za ovo dajem čistu peticu!)
Alma D. Brkić i Željko Glasnović
Moramo stvoriti funkcionalnu državu. Uključiti dijasporu u ekonomski razvoj.
(I ovo mu je dobro… Mada prvo mi se čini science fiction a drugo… Gledajte ljudi… Toliko smo mi -“Hrvati ovdje” onu našu jadnu dijasporu koja je tri koljena crnčila u rudnicima … Dakle -toliko smo je pokrali i izmaltretirali idiotskim propisima – da možemo biti sretni i dat im “pravo prve bračne noći” da im uopće pada na pamet investirati u Hrvatsku!)
Kina se “digla iz mrtvih” zahvaljujući investicijama kineske dijaspore što je iznosilo 70 posto od ukupnih investicija. Hrvatska dijaspora ima samo formalno pravo glasa. Osjećati se u svijetu, kao kod kuće možemo samo pomoću rada. Tko ne radi, taj nema domovine.
Trebamo ukloniti sve prepreke za povratak Hrvatima iz dijaspore -kao izdavanje državljanstva, povratak oduzete imovine u vrijeme jugokomunizma…. Želite li upoznati i zavoljeti svoju domovinu, pođite u tuđe zemlje! Birokracija im onemogućuje dopisno glasanje a ustvari bi morala biti servis u funkciji demografske obnove i sinergija iseljene i domovinske Hrvatske. Disfunkcionalan sustav je stvorio disfunkcionalne ljude. Imamo tri milijuna Hrvata vani.
To su ljudi koji shvaćaju zakonitosti zdravog poslovanja i mogli bi značajno pridonijeti izlasku iz krize a potpuno isključeni iz hrvatske politike i ekonomije. Najvažnije je urediti državne ustanove, a to znači da mora profunkcionirati pravna država.
No, to govore gotovo svi političari, a mi i dalje propadamo, jer oni jedno govore, a drugo rade. Ne znam što bih dao kad bi točno znao za koga su zapravo učinjena djela o kojima se u javnosti govori da su bila učinjena za Domovinu.
Istraživanje porijekla imovine
Kome u srcu ne živi domovina, taj se svugdje može smatrati prognanikom, u duši mu je praznina koju ne ispunjava nikakva stvar, nikakvo osjećanje. Korupcija je rak rana hrvatske države i hrvatskog društva. Potrebno je osnovati protukorupcijski centar koji će najprije sasjeći duboko korijenje korupcije, a to znači -provesti učinkovitu reviziju tzv. pretvorbe i privatizacije koja je pljačkaški provođena.
Učinkovite revizije ne može biti bez donošenja niza zakona koji će razraditi postojeće osnovne odredbe o nezastarijevanju ratnog profiterstva, te ih proširiti na privatizacijsku pljačku. (Braaaaavoooooo!!!!!!) Kako ne bi bilo zloporaba tih zakona i progona vještica, treba poći od onoga što rade sve uređene države. A to je istraživanje porijekla imovine, od kojeg se najviše bježi u Hrvatskoj. Nemamo mi tu što izmišljati, nego samo antikorupcijski model iz Njemačke i Amerike prenijeti u Hrvatsku.
Nije li za lustraciju malo prekasno?
Tko zida lijepu kuću na lošem položaju, sam sebe stavlja u zatvor. Želite li napraviti simboličnu gestu, nemojte spaliti zastavu; operite je. Bilo bi bolje da je učinjena ranije ali za ozdravljenje društva nikada nije kasno. Lustracija je rasvjetljenje. I Makedonija ga je provela. Čega se oni boje? Oni koji vladaju danas, ta nova klasa, zabranjuje svaku povijesnu perspektivu – jer se boje što će izaći iz te perspektive. A šta će izaći? Da su njihovi ideološki istomišljenici koji su odgajali i “novu komunističku aristokraciju”, bivšu državu ekonomski potpuno uništili.
Malo ljudi zna da je Jugoslavija bankrotirala još 1983. godine, da Hrvatska danas plaća devet milijardi duga bivše Jugoslavije… Prošlo je 20 godina od osamostaljenja Hrvatske i najveći naš problem je psihopatologija komunizma koja je pojedincima uništila moć razmišljanja na kritičan način.
Fruškogorski fakultet i “nasljedno pravo crvenog plemstva”
U državnim institucijama sjede ljudi bez integriteta i adekvatnog obrazovanja. Imamo medijski monopol a znamo tko drži medije, a isto tako i monopol nad državnim poduzećima…
Treba provesti rekroatizaciju medija. Većina starijih kadrova u hrvatskim medijima su bili tijesno surađivali s Udbom. Njihova su djeca prisvojila položaje po “nasljednom pravu crvenog plemstva“, držeći Hrvatsku svojim privatnim poduzećem.
Preko medija svakodnevno serviraju svoju ideologiju i manipulacijom prekrivaju istinu. Ne možemo očekivati objektivno izvještavanje od kadrova čiji je mentalni sklop formiran u vrijeme jednopartijskog sustava. Oni nisu nikada izašli iz Jugoslavije i pojam “region” im služi kao nadomjestak za nju. Pazite da političari ne bi ustajali od konferencijskih stolova gladni!
Većina ljudi ne zna niti da je privatizacija počela ’80. u vrijeme Ante Markovića i da je onda Udba iznjela stotine miliona dolara koji su završili na tajnim bankovnim računima s kojih sada ponovo kupuju hrvatska poduzeća. Gdje su završile penzije ljudi do 90-ih?
Milošević je izvršio monetarni udar na sve republike bivše Jugoslavije u svibnju 90. i da je hrvatska kasa bila prazna! Onda imate i lažnu industrijalizaciju. To su bili mastodonti koji nikada nisu mogli biti konkurentni na suvremenom, otvorenom tržištu. Jugoslavija bi davno propala da nije bilo financijske pomoći sa zapada.
Tragedija je da je ta država država dobila više pomoći od ijedne države Europe. Kompletne tvornice su se iz Austrije i Njemačke razmontiravale i sklapale ovdje. U splitskom brodogradilištu još uvijek postoji stroj koji je radio za njemačku mornaricu u Drugom svjetskom ratu. Pa njemačka ratna otšteta -Njemačka je ’56. godine dala gotovo pola milijarde $. Falsificirali su broj ratnih žrtava da bi dobili veću ratnu otštetu od Njemaca. Drugi značajan izvor novca koji je držao Jugoslaviju homogenom je bila SAD a treći je dijaspora. 70-ih ta dijaspora je doprinosila više nego što je bio prihod od izvoza bivše Jugoslavije.
A šta je napravljeno sa svim tim novcem? Pokradeno, uništena država, proveden je novi val privatizacije… Znamo kako upravo jer je provođena protivno hrvatskim interesima. Psihopatologija je uništila radne navike ljudima, korupcija, nepotizam…. U Hrvatskoj postoji 40.000 poduzeća bez ijednog zaposlenika a neka od njih imaju dobit 600.000-700.000 kn. Pa gdje to ima?
Verbalni proljev
A kad govorimo o medijskom linču – napadaju branitelja radi daščare a prevare u Državnom uredu za raspolaganje državnom imovinom (DUDI) stoje na DORH-u. Čim spomenete riječi “branitelj” i “lustracija” u Hrvatskoj postajete gubavci i to je taj medijski linč kao Disneyjev Šiljin sudnji dan; što je parodija na staljinističke montirane progone. Točno se to nama dogodilo.
I još nešto! U Kanadi ima pola milijuna beskućnika. Ljudi u Kanadi s kojima sam ja radio 80-ih u pravosudnoj policiji, tek sada pomalo razmišljaju o odlasku u penziju, a recite koliko je radno sposobnih ljudi u Hrvatskoj otjerano u penziju? Pa koja država bi taj teret izdržala?
Ne slažem se niti s postupcima svih branitelja; jer mi moramo svjedočiti istinu. Ljudsko biće je jedinstvo duha, uma i tijela i to je kao stolac s tri noge -ako je jedna noga prekratka padaš. Temeljno ljudsko pravo je da se zna istina. U Hrvatskoj se ona ne zna a i ljudi je ne prihvaćaju. Ljudi koji vladaju Hrvatskom -od sudstva pa nadalje imaju svoj vokabular koji se zove “verbalni proljev”. Pričaju, pričaju a ljudi se isključe već nakon 5 minuta.
Privatno vlasništvo je gdje god je komunizam došao na vlast, oni su političke protivnike ubijali U svibnju i lipnju 1945. počinjen je najveći zločin prema hrvatskom narodu u njegovoj tisućljetnoj povijesti. Komunistička vojska je poubijala stotine tisuća Hrvata.
Evo pogledajte Fakultet političkih znanosti… Zašto ne postoji katedra Uvod u psihopatologiju komunizma i Uzroci velikosrpskog imperijalizma. Koliko na tom studiju imate o Pravašima? Ništa. Jer prvo morate zauzeti kulturni i obrazovni prostor. To se zove kulturna hegemonija.
Vaša životna priča je totalno neobična -pročitala sam negdje da Vam je otac bio profesor muzike, dakle lirska dušica a Vi ste išli iz rata u rat..
Moj ćaća je prvi otišao u emigraciju. On je završio klasičnu gimnaziju a kasnije se nastavio školovati te konačno predavao klasičnu muziku na sveučilištu u Buffalu. Nakon rata nam je oduzeto sve i živjeli smo u trošnoj kući od 40 m2 tri generacije. Baka, njezine dvije kćeri i mi djeca. Djed mi je bio 12 godina u KP domu Zenica. Bio je vrlo široko obrazovan. Znao je napamet Ilijadu i Odiseju.
Kada je izašao suočio se s 5-godišnjim gubitkom građanskih prava pa je morao bježati. I to je nas Hrvate uništilo. Inteligentni ljudi su bježali. Mi nismo mogli dobiti vizu pa je obitelj bila razdvojena do 1962. Logor Prečko… Čuli ste za Katinsku šumu? (Rusi ubili oko 22.000 poljskih časnika, intelektualaca i druge elite za što je Staljin svalio krivnju na Nijemce) To se i nama dogodilo.
Komunistima je najveći problem bila vjera. Ubili su tolike katoličke svećenike, mitropolita zagrebačkog Germogena, brojne imame… Germogenu je na Miroševcu grob i svake godine dolaze iz Bugarske držati misu. Pa zar je normalno da država ima 6 tisuća svećenika i 60 tisuća vračara. Sustavno su ubijali svećenike jer su oni držali kolektivnu svijest. Pa znate li koliko je dominikanaca i franjevaca nastradalo u ratu i neposredno nakon njega?
Tko je od klinaca čuo za naše heroje? Partizani su imali Mirka i Slavka. Svaki rat je imao svoje heroje osim Domovinskog. Jer jedna kap krvi prolivene za domovinu vrijedi više nego čitavo more ili najgušća kiša domoljubnih govora, od kojih još nikada nikoga glava zaboljela nije.
Jedan Vaš suborac – Marko Radoš (vrlo ugodan, i zgodan čovjek koji je u Savskoj 66 komunicirao s medijima) mi je rekao da ste bili izuzetno hrabar zapovjednik pa i da ste dva puta ranjeni…
Ma nije to ništa… Malo je stradalo lijevo plućno krilo (kao da ima rezervni par u frižideru?)
Pravi heroji su hrvatske ŽENE. Samohrane majke… I danas i nekada. Moja baka je bila samohrana majka i ostala sama s troje djece. Mama također. Baku pamtim kao osobu koja je uvijek govorila istinu. Ni kada je bilo najteže nije lagala. Žene su puno iskrenije i misle na opće dobro. One su heroji i to pravi. Sve bitke dobiju bez ispaljenog metka. Kada se moja mama vratila u Hrvatsku raširila je oči u čudu gledajući opći nerad na svakom koraku.
Mi smo od zapada poprimili samo najgore a preskočili poprimiti ono što smo morali. kod nas je demokracija jedna vrsta anarhije. Nikad se nemoj zamoriti u davanju domovini.
Singapur ima 5 mil. stanovnika a vodi ih kineska aristokracija. Znate kako sve besprijekorno funkcionira? Vladavina prava. Kad moral zakazuje zakon mora stupati na snagu. Temelj svake države je pravosuđe i zakonski okvir. Mi ne možemo očekivati da suci koji sjede u Vrhovnom sudu i drugim pravosudnim tijelima a koje su ljude osuđivali za politički vic danas u Hrvatskoj postavljaju pravosudne standarde. Rasvjetljavanje mora početi sa sudstvom. Sudstvo bez efikasnog mehanizma provedbe je impotentno.
Na kraju – od kuda Vi u politici?
Churchill i de Gaulle nisu bili loši političari, priznajte… Al’ su najprije bili vojnici, a nakon toga političari.Vojni ustroj najviše razvija odgovornost, timski rad i zajedništvo. Stoga, u nizu demokratskih i razvijenih zemalja mnogi su se bivši vojnici pokazali kvalitetnim političarima. Neke bivše vojnike smatra se najzaslužnijim i najboljim nacionalnim političarima.
Nisu bivši vojnici uspješni samo u politici, nego i u drugim djelatnostima. Mnoge najuspješnije svjetske kompanije svih vrsta vode i u njima rade brojni bivši vojnici.
I danas ako dođe do posljednjeg boja,
Neozaren stare aureole sjajem,
Ja ću dati život, domovino moja,
Znajući što dajem i zašto!
AUTOR: Alma Draganić-Brkić
Foto:FaH
