Hrvatski glazbenik i skladatelj Rajko Dujmić rođen je kao sin jedinac u Zagrebu, 7. kolovoza 1954. godine. Iako mu je majka Austrijanka Lotta bila domaćica, a otac Stjepan pomorski kapetan iz Rijeke, od malih nogu zanimala ga je glazba.
Kad je imao samo godinu dana imao je žulj na usnici od usne harmonike. Bio mu je to najdraži dar za prvi rođendan.
Kao šestogodišnjak pjevao je u “Carmini Burani” i išao na satove klavira kod časnih sestara u Frankopansku. Predavala mu je sestra Daroslava Kušek. Bio je nadaren, ali se jednog dana iznenadio.
– Pozvala mi je i rekla mi da violina nije za mene. ‘Ti bi trebao biti dirigent ili što slično, oko tebe treba puno instrumenata’, rekla mi je Bio sam zbunjen, maltretirala me violinom, tući me znala rukama i nogama, s gudalom po uhu, a sad mi kaže da violina nije za mene. Napravila je u meni upornost, upornost jedne druge vrste i to upornost na temelju otpora.
Ja sam u principu komandos, borit ću se za pravdu, ako treba i nastradat ću, ali će biti pravda na kraju – kaže Dujmić o svojim glazbenim počecima.
Od najranije mladosti moj jedini način komuniciranja s ljudima bio je zvuk, a tako je ostalo do danas – kaže.
Prvu je pjesmu “Smij se” napisao sa samo 13 godina. Prvi bend osnovao je u šestom osnovne, a u toj je postavio bio i kasniji ministar u Vladi RH Borislav Škegro.
Prvi novac zaradio je s 13 godina kad ga je Pero Moskaljov pustio da ga zamijeni na klaviru u Intim baru u Dugom Selu. Išao je u srednju muzičku a istovremeno se doškolovao u samostanu u Frankopanskoj ulici. Na Kaptolu je slušao predavanja o gregorijanskom koralu, harmoniju i melodiju kod časne Imakulate.
Apsolvirao je na Pedagoškoj akademiji i počeo je svirati klavijature u rock sastavima “Grupa Marina Škrgatića”, “Crno bijeli”, “Klan” i “Zlatni akordi”. Prva mu je autorska pjesma izvedena na Boom festivalu u Ljubljani.
Prije Fosila svirao je u “Grupi Marina Škrgatića”, “Crno bijelima”, “Klanu”, bendu s kojim je pratio Josipu Lisac i “Zlatnim akordima”.
Do ulaska u Nove Fosile svirao je orgulje u rock-operi Gubec-beg.
Slobodan Momčilović Moka pozvao ga je 1975. u Fosile, ali ih je prvi put odbio jer se nije htio zamjeriti dečkima s kojima je svirao u Crno-bijelima. Pristao je godinu dana kasnije. Za Fosile je najprije napisao “Sanjaj me” i “Da te ne volim”, 1977. u Poreču.
Njegovim dolaskom “Novi fosili” postaju najpopularnija grupa u Jugoslaviji. Neke od njihovih pjesama postale su hitovi za sva vremena: “Da te ne volim”, “Reci mi tiho, tiho”, “Saša”, “Šuti moj dječače plavi”, “Sanja”, “Plava košulja”.
Godišnje su imali oko 300 koncerata, mnogobrojne turneje po tadašnjem SSSR-u, SAD-u, Kanadi i zemljama Europe. – Kada napišete pjesmu i gledate kako je pjeva desetak tisuća duša… to se, vjerujem, može usporediti sa osjećajem žene kada rodi dijete – kaže Dujmić.
Rajko Dujmić je 1989. napisao glazbu , a tekst Stevo Cvikić, za pjesmu “Rock me“, koju je izvodila grupa Riva i pobijedila na Eurosongu.
Najprodavanija ploča “Budi uvijek blizu” izdana 1981 .godine prodana je u više od 500 tisuća primjeraka i time dosegla dijamantnu nakladu. “Novi Fosili” postali su diskografski najuspješnija grupa svih vremena na našim prostorima.
Dujmić je jedini od svih pobjednika u 50 godina Eurosonga koji je izostao s dodjele nagrada jer je s Novim fosilima tada bio na turneji. Njegovi su plasmani 13. po uspješnosti u povijesti Eurosonga. Početkom 90-ih Fosili su prestali svirati. Do okupljanja ‘pravih’ Fosila Dujmić svira u 4 asa.
Sa Zrinkom Tutićem autor je pjesme “Moja domovina”, jednea od najljepših domoljubnih pjesama, a iza njega je i veliki broj najavnih špica.
Skladba “Dobro jutro, Hrvatska” već je 20 godina zaštitni znak istoimene emisije. Predaje i skladanje na Rock akademiji. Jako ga zanima glazba za kazalište i film. Pisao je glazbu za predstave “Sedam lakih komada” i “Dundo Maroje” za film “Cijena života” Bogdana Diklića te za dokumentarac “Zemlja pustinjskog sokola”. Prema njegovim pjesmama napravljen je i mjuzikl “Za dobra stara vremena”.
Godine 1983. rodio mu se sin jedinac, Tin koji je s majkom Vesnom Došen, Rajkovom nevjenčanom suprugom, dugo je živio u Španjolskoj. Nakon tri godine veze Rajko se 1990. vjenčao se sa suprugom Snježanom.
“Porin” za životno djelo dobio je 2013. godine.
Megy M. /Foto: privatni izvor
