Možda nije govor stoljeća ali će silno odjeknuti jer pokazuje svi bijedu hrvatske politike, odnosno dvije najvažnije stranke –  HDZ-a i SDP-a.

Na dnevnom redu red u Hrvatskom saboru bio je novi Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma.

Zakon je predložio HDZ, a prepisan je iz SDP-ova prijedloga koji su prije tri godine ismijavali i žestoko odbijali.

Ovako je govorio Hasanbegović:

“Veleštovana državna tajnice, visoki Dome. Pojava ovog zakonskog prijedloga iz šinjela hibridne Vlade magistra Plenkovića osim političke ima i prvorazrednu povijesnu pozadinu. Svjedočimo o postupku bez presedana u povijesti hrvatskog parlamentarizma. O čemu je riječ?

Naime, Vlada magistra Plenkovića i pridružene družine ući će u povijest kao prva koja je iz političkog motiva te zbog intelektualne lijenosti posegnula za krađom tuđeg nezaštićenog intelektualnog vlasništva.

“Arsen Bauk zove se Lovro Kuščević”

U saborsku je proceduru uputila uz neke kozmetičke promijene, da se Vlasi ili Turci ne dosjete, zakonski prijedlog u vezi s referendumom, doslovno prepisan, metodom preslika i zalijepi od nekada moćne sestrinske stranke čije krhotine u ovoj sabornici vegetiraju kao saborska oporba i pričuvni ešalon Vladine većine.

Naime, gospodo iz SDP-a, ako vam do danas nije bilo jasno koji su temeljni razlozi Vašeg tekućeg političkog stanja te općenite bespotrebnosti, danas ih imate priliku konačno spoznati u činjenici da Vlada magistra Plenkovića, sada u ime HDZ-a, HNS-a, SDSS-a i družine, ali s istim motivima kao i Vlada Milanović- Pusić, uspješnije provodi vašu politiku, da se Arsen Bauk iz 2015. u 2019. zove Lovro Kuščević,

te da će isti oni zastupnici HDZ-a koji su se 2015. obarali na ovaj zakonski prijedlog, sada ga zajedno s vama zdušno braniti – kriju se ključni razlozi zašto je SDP postao urušeni i nepotrebni relikt prošlosti.

“HDZ je postao SDP, samo uspješniji”

Vi ste politička stranka čiji su birači kao i stanoviti politički krugovi u politici magistra Plenkovića, bez obzira što o tome mislili birači HDZ-a dobili autentičnog, pouzdanog i od vas sposobnijeg predstavnika.

Ono što vama, Milanoviću, Bauku, Grbinu i ostalima 2014. i 2015. nije pošlo za rukom, kao i u slučaju ratifikacije takozvane Istanbulske konvencije uspjelo je i uspjet će magistru Plenkoviću; izvršitelju naloga onih istih struktura, medijskih i interesnih središta moći kojima ste i vi bespogovorno i jalovo služili.

Visoki dome, pred nama danas uopće nije zakonski prijedlog Vlade magistra Plenkovića niti njegova ministra Kuščevića, što će vam potvrditi i sam zastupnik Bauk.

Ne samo to, ministar Kuščević je otišao i korak dalje, pa je prema riječima narodnog zastupnika Bauka anticipirao i uvažio sve one izmjene koje su 2015. tražili SDP-ovi NGO sateliti, a koji nisu stigli uvrstiti u konačni zakonski prijedlog.

Prvo, 2014. pod dojmom pobjede referendumske, identitetske narodne volje, kojemu se suprotstavila vladavina trojca Josipović-Milanović-Pusić, SDP-ov ustavno pravni umnik Peđa Grbin u proceduru upućuje protureferendumski prijedlog Zakona o referendumu čiju modificiranu inačicu uskoro iščekujemo iz šinjela Kuščevićeva kabineta.

Tadašnja oporba HDZ Grbinov prijedlog krsti, citiram, zakonom o onemogućavanju referenduma, zbog SDP-ova nevladinog sektora čiji korifeji sada vrše dužnosti izvršnih sekretara.

Površnim uvidom u saborske brzopisne zapise zamijetit ćemo stara i svima poznata imena, nešto poput inventarnog namještaja: Josip Borić, Jasen Mesić, Davor Božinović, Frano Matušić, Domagoj Ivan Milošević, Sunčana Glavak, Davorin Mlakar, Ivan Šuker et cetera, et cetera, naravno da ne zaboravimo doajena Branka Bačića. Što su gospoda zborila o istomu u svibnju 2015., a što će zboriti danas.

Među ostalim danas Ustavni sudac uočio je ključni načelni i koncepcijski nedostatak ovog zakonskog prijedloga, a to je miješanje krušaka i jabuka. Naime, sudac Mlakar u ime HDZ-a zamjerio je nenarodnoj vladi Zorana Milanovića poistovjećivanja dvaju politološki neusporedivih entiteta.

On se oborio na ovaj zakonski prijedlog zato jer citiram “onemogućuje održavanje referenduma, a što po ustavnom sucu nije dobro za razvitak neposredne demokracije.

Vidoviti Ivan Šuker: “Ovo je cirkus”

Tom je prigodom posebno nadahnut i vidovit bio narodni zastupnik Šuker, kao da iz njega progovora gospođa Markić, a koji je govorio u ime kluba HDZ-a. Ovaj isti zakonski prijedlog koji stoji pred nama nazvao je, citiram, “cirkusom oko financiranja referenduma”.

Zabrinut za razvitak izravne demokracije i perspektive referenduma, narodni zastupnik Šuker je lucidno i svom težinom riječi, zamijetio da po ovom istom prijedlogu, citiram, “više nikom neće pasti na pamet održavanje referenduma”.

Ipak, neke su se stvari promijenile, a neke ostale iste. Primjerice, narodni zastupnik Bačić je ostao Branko Bačić, kao i barem desetak onih koji danas sjede u klubu zastupnika HDZ-a.

Duboka država ima novog predsjednika Vlade, više se ne zove Zoran Milanović; danas se odaziva na ime Andrej Plenković, Ivan Vrdoljak, Milorad Pupovac te egzemplarni politički antikvitet Furio Radin. Arsen Bauk se više sada tako ne zove, ime mu je Lovro Kuščević.

Zaključno, klub zastupnika Neovisnih za Hrvatsku, kao nacionalistička politička platforma nikada nije divinizirala ni referendumsku ni takozvanu izravnu demokraciju, već ih je od slučaja do slučaja načelno podupirala.

NHR kao kao okupljalište politički nacionalno odgovornih ljudi poziva predlagatelje da iz procedure povuče ovo SDP-ovo kukavičje jaje koje se pred nama našlo u celofanu Plenkovićeve Vlade.

Zauzdavanje narodne volje

Svatko tko ima malo političke i pravne pameti te elementarnog političkog morala, a da nije zaokupljen bruxelleskim zauzdavanjem narodne volje zna da se o visini i ograničavanju iznosa donacija, različitim proceduralnim pitanjima ne može odlučivati na isti način kao i o tome treba li skupljanje potpisa trajati 15 dana ili četiri mjeseca ili 18 mjeseci kao u švicarskoj.

Gospodo, prvo raspravimo o novom referendumskom zakonu, donesimo hrvatskom narodu najkorisnije rješenje, sukladno hrvatskim narodnim i društvenim predajama i suvremenim narodnim potrebama imajući na umu trajne i nepremostive podjele i povijesne rane.

Konačno, imajući u vidu sve prednosti, ali i moguća ograničenja te nedostatke izravne demokracije”, zaključio je Hasanbegović.

M. Marković/foto: screenshot